Na samoj proslavi nastupili su novi sastav Žan & Mazgun. Svima je znano da Šo!Mazgoon više ne postoje. Žan ima novi sastav koji se doduše ne razlikuje previše od prethodnog, ali ga "ždere" kaj je netko od kritičara njegov bivši rad protumačio kao "otočki rock". Sam mi je rekao da je to vjerojatno fraza koju je netko izmislio, jer daleko bolja glazba se radila s otoka poput Jamajke, Kariba ili Kube, pa je nitko nije prozvao "otočki rock" ili nekako drugačije s predznakom "otočko". Nadalje, Žan je vrlo fin i pristupačan gospodin koji mi je u desetak minuta ispripovjedio svoje viđenje sadašnje scene, njegove prošlosti i njegove bliske budućnosti, te je kako sam shvatio vrlo veliki optimist sa željom da i dalje radi radiofonične kompozicije koje mu na koncerte dovode stotine i stotine obožavatelja. Stoga nikako ne treba gledati ovaj izvještaj kao "umjetno" prikrivanje stvarnosti jer je i sam rekao na moj upit o Cinkušima "...o majko mila, baš si pogodio pravu stvar. Imam jednu skladbu koju ću možda i napraviti s njima jer su mi dobri prijatelji". Mišljenja sam da će biti itekako zanimljiva. Sam koncert je bio odličan. Žan & Mazguni slijede dobro poznate tendencije Šo!Mazgoon da od svega naprave vesele i lakopamtljive plesne i brze kompozicije isprepletene sa raznim ritmičko/melodijsko/aranžmanskim utjecajima ska, latino, reggae, rock, pop, soul (pa i jazz obojenim) finesama, te su tako kroz repertoar sastavljen od velike kolekcije "starih" hitova Šo!Mazgoon izveli i podosta novih brojeva koji su otprilike napravljeni po vrlo sličnom sistemu. Publika je plesala, pomalo divljala i naravno pjevala i skandirala. Ekipa sastavljena od čak 7 članova (Žan - gitara i vokal, Igor Pavlica - truba, te osobe koje poimence neznam na saxu, trombonu, bas gitari, bubnjevima uz ženskog pratećeg vokala), davala je doslovce sve od sebe da ovu rođendansku feštu upriliče na vrlo trijezven, ali istovremeno i zabavan način. Duhačka ekipa u nekim sekvencama čak i pjeva, a sam Žan je uoči koncerta neprestano aludirao na guste i voćne sokove koji mu daju najveću moguću dozu dopinga za pravu veselicu u kojoj svirka cijele postave ne može omaknuti niti za tisućinku propuštenog decibela ili neku "krivu" notu. Zvuk sjajan, svirka odlična, atmosfera vesela, fešta na najvećem mogućem nivou, glazba "za dušu"... Šta treba bolje?